Balkan je ponovo svjedok opasnih političkih egzibicija koje neodoljivo podsjećaju na najmračnije periode devedesetih godina. Dok se zvaničnici kunu u evropski put i stabilnost, u glavnom gradu Hrvatske, na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, održan je skup koji je u fokus javnosti vratio retoriku crtanja granica i teritorijalnog prekrajanja Bosne i Hercegovine. Glavna zvijezda ovog skandaloznog performansa bio je Ivan Pepić, koji je bez ustručavanja predstavio model nove teritorijalne organizacije suverene države Bosne i Hercegovine.
Tri republike i povratak u 1993. godinu
Prijedlog koji je Pepić prezentirao javnosti temelji se na radikalnoj podjeli države na tri etno-teritorijalne jedinice: Republiku Srpsku, tzv. “Hrvatsku republiku” i “Bošnjačko-muslimansku republiku”, uz Brčko distrikt kao zaseban entitet. Ono što posebno zabrinjava jeste vizualizacija ove ideje. Naime, tzv. “Croat Republic” bi, prema Pepićevim zamislima, obuhvatala ne samo zapadnu Hercegovinu i Mostar, već i odvojene enklave u Srednjoj Bosni i Posavini.
Analitičari ističu da ova karta predstavlja klasičan primjer maksimalističkih ciljeva velikohrvatske politike. “Ovi prijedlozi nisu utemeljeni ni na trenutnoj demografskoj slici, ni na političkoj realnosti, a najmanje na vojnim pozicijama koje su postojale u trenutku potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma”, navodi se u analizama. Posebno je indikativno da su u mapu uključene i općine koje Hrvatska vojska i HVO nisu kontrolisali ni tokom najžešćih sukoba 1993. godine.
Politički test ili predizborni trik?
Stručnjaci smatraju da se ovaj istup može posmatrati kroz prizmu dva ključna scenarija. Prvi je očigledno podgrijavanje nacionalnih tenzija u izbornoj godini kako bi se ojačale pozicije onih političkih snaga koje se deklarišu kao jedini legitimni zaštitnici hrvatskih interesa u BiH. Drugi scenario je mnogo perfidniji: korištenje akademskih figura, koje formalno nisu dio vlasti, da u javni prostor bace radikalne ideje i time testiraju reakcije domaće i međunarodne zajednice.
Samo otvaranje rasprave o izgledu ovih karata predstavlja svojevrsnu pobjedu za autore, jer se time normalizuje ideja o novim podjelama. Historija nas uči da, kada god se u Zagrebu ili Beogradu crtaju karte Bosne i Hercegovine, ceh na kraju plaćaju narodi unutar same BiH kroz sukobe, raseljavanje i godine stagnacije.
Historija koja se uporno ponavlja
Ovaj događaj nije izolovan incident, već nastavak opasnog kontinuiteta. Od sporazuma Cvetković-Maček i formiranja Banovine Hrvatske bez konsultovanja Bošnjaka, preko salveta iz Karađorđeva na kojima su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević komadali državu, pa sve do dogovora Bobana i Karadžića u Gracu – matrice su uvijek iste. Svaka od tih karata završila je na smetljištu historije, ali su iza njih ostali neizbrisivi tragovi stradanja.
Današnja provokacija iz Zagreba, upakovana u akademski celofan, šalje jasnu poruku da lekcije iz prošlosti nisu naučene. Ipak, ključna razlika u odnosu na devedesete jeste činjenica da se o sudbini Bosne i Hercegovine više ne može odlučivati u zagrebačkim ili beogradskim salonima, već isključivo u institucijama države u Sarajevu.
Put bez povratka
Inzistiranje na etničkim republikama i crtanje novih granica direktan je udar na Dejtonski mirovni sporazum i stabilnost cijelog Zapadnog Balkana. Umjesto ekonomskog napretka i integracija, javnosti se ponovo serviraju snovi od papira koji se lako pretvaraju u noćne more. Pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li će zvanična politika Hrvatske ograditi se od ovakvih istupa ili će šutnjom dati prećutnu saglasnost za nastavak podrivanja suvereniteta susjedne države.
