Zenička Željezara, nekadašnji simbol industrijske moći i „hraniteljica“ čitave regije, nalazi se na istorijskoj prekretnici. Dok se visoka peć hladi u takozvanom toplom režimu, a radnici pripremaju za masovne prvomajske proteste, u hodnicima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine kuje se plan za povratak ovog giganta pod državno okrilje. Prema saznanjima portala Sektor 387, država nudi kontroverznom biznismenu Gordanu Pavloviću izlaznu kartu – otkup dionica po istoj cijeni po kojoj ih je kupio od Mittala.
Tri decenije propadanja: Od Silajdžića do Pavlovića
Da bismo razumjeli trenutnu agoniju, moramo se vratiti 30 godina unazad. Arhitekta prvog velikog posrtanja bio je tadašnji moćnik Haris Silajdžić, koji je Željezaru prodao Kuvajtskoj investicionoj agenciji (KIA) pod plaštom „posla stoljeća“. U stvarnosti, bio je to aranžman za prebijanje dugova bivše SFRJ prema Kuvajtu. Dok je KIA uložila 22 miliona maraka, kasnije je svoj udio Mittalu prodala za nevjerovatnih 150 miliona maraka. Omjer zarade bio je 1:7 u korist stranaca, dok je Vlada FBiH svoj udio Mittalu prepustila za simboličnu jednu konvertibilnu marku.
Mittalova era: Izvlačenje profita i ekološka bomba
Vladavina Lakshmija Mittala, globalnog magnata čelika, trajala je dvije decenije. To su bile godine obilježene stalnim tenzijama, štrajkovima i borbom građana Zenice za čist zrak. „Budite dobri i pomozite nam, nemojte puno zaraditi na nama,“ citirane su Silajdžićeve riječi upućene investitorima, ali surovu realnost kapitalizma niko nije mogao zaustaviti. Mittal je prodavao imovinu, od hotela Metalurg do sekundarnih sirovina, izvlačeći milione, da bi se 2025. godine povukao ostavljajući iza sebe akumulirani gubitak od 270 miliona maraka.
Pavlovićev fijasko i novi državni plan
Kada je Gordan Pavlović preuzeo Željezaru za tek nešto više od 20 miliona maraka, obećavao je milijarde ulaganja. Danas je situacija takva da su radnici na čekanju, koksara u Lukavcu ugašena, a Rudnik Ljubija u stečaju. Vlada FBiH sada planira operaciju spašavanja preko Energoinvesta. Plan je da ova kompanija formalno otkupi Željezaru od Pavlovića, dok bi Razvojna banka osigurala likvidnost za ponovno pokretanje proizvodnje.
Domino efekat: Šta ako Željezara definitivno padne?
Ukoliko ovaj plan propadne, Bosni i Hercegovini prijeti ekonomski kolaps širih razmjera. Gašenje Željezare ne znači samo gubitak radnih mjesta u Zenici; to je direktan udarac na Željeznice FBiH i Željeznice RS, kojima su metalurški proizvodi i sirovine ključni izvor prihoda. Bez Željezare, željeznički saobraćaj u državi gubi svoju svrhu postojanja. Država sada trči trku s vremenom, pokušavajući ispraviti decenije pogrešnih privatizacijskih odluka prije nego što se peći u Zenici zauvijek ugase.
