Sirija kao alternativa Hormuzu? Washington razmatra ambiciozan energetski pravac
Nakon novog zaoštravanja sigurnosti oko Hormuškog tjesnaca, u Washingtonu se sve ozbiljnije razmatra ideja da Sirija postane kopnena alternativa osjetljivim pomorskim rutama. Plan bi, prema pisanju Euronewsa i Indexa, Siriju pretvorio u ključno energetsko čvorište povezano s Turskom i evropskim tržištem preko mreže cjevovoda.
Ova ideja nije predstavljena kao klasični transportni projekt, nego kao strateški pokušaj da se energenti i roba preusmjere preko sigurnijeg kopnenog koridora. Prema navodima, prijedlog se pripisuje američkom izaslaniku za Siriju Tomu Barracku, a podršku mu je na diplomatskom forumu u Antalyji dao i sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa.
Šta bi plan obuhvatio
U središtu prijedloga nalazi se obnova i širenje postojeće i planirane cjevovodne mreže koja bi Siriju povezala s Irakom, Katarom, Turskom i dalje s Europom. Među ključnim projektima spominje se naftovod Kirkuk-Baniyas, koji bi opet spojio Irak i Sredozemlje preko sirijskog teritorija.
Drugi važan dio plana odnosi se na plinovod Katar-Turska, zamišljen kao ruta kojom bi katarski plin preko Jordana i Sirije stigao do Turske i europskog tržišta. Uz to, predviđa se i oslanjanje na već postojeće pravce, poput plinovoda Azerbajdžan-Kilis-Aleppo, kao i Arapskog plinovoda koji prolazi kroz Siriju.
Plan uključuje i obnovu domaće sirijske mreže, posebno u sjeveroistočnom dijelu zemlje, gdje bi više od 1000 kilometara infrastrukture moglo biti popravljeno ili prošireno. U američkom tumačenju, ovakav model dobija na važnosti jer se sve više govori o rizicima na pomorskim pravcima, posebno kada je riječ o Hormuškom tjesnacu.
Zašto je Sirija ponovo u fokusu
Prema navodima iz diplomatskih i energetskih krugova, Sirija je zanimljiva zbog svog geografskog položaja između Zaljeva, Levanta, Turske i Sredozemlja. Upravo zato se u ovoj priči ne govori samo o transportu plina i nafte, nego o širem pokušaju da se Bliski istok presloži kroz novu energetsku logistiku.
Barrack je, prema pisanju izvora, poručio da sigurni kopneni lanci postaju nužni onda kada su pomorske rute izložene političkom pritisku ili blokadi. Ta logika Siriju vraća u centar rasprave, iako je godinama bila izvan ozbiljnih investicijskih planova zbog rata, nestabilnosti i uništene infrastrukture.
Skepticizam prema projektu
Iako zvuči ambiciozno, prijedlog nailazi na dosta skepticizma. Novinar Sarkis Kassarjian ocijenio je da se radi o staroj ideji koja se ponovo vraća u opticaj, ali da Sirija u ovom trenutku nema ni dovoljno stabilnosti ni logističke prednosti u odnosu na druge regionalne opcije.
On smatra da su alternativne rute, poput saudijskih luka na Crvenom moru, izraelskih mediteranskih luka ili turskih energetskih koridora, trenutno realnija rješenja. Posebno je izdvojio i liniju Kirkuk-Ceyhan kao daleko praktičniju opciju od velikog sirijskog energetskog preokreta.
Dodatni problem je održavanje takve mreže u regiji gdje su sigurnosni uslovi i politički odnosi često nestabilni. Prema Kassarjianu, bez dugoročnih garancija nema ni ozbiljne osnove za projekat ovakve veličine.
Tehnički moguće, ali teško
Sirijski inženjer Ghassan al-Rai daje nešto optimističniju, ali i dalje opreznu procjenu. On smatra da je projekat tehnički izvediv, jer dio osnovne infrastrukture još uvijek postoji, uključujući stare pumpne stanice i tragove ranijih izvoznih ruta.
Po njegovom mišljenju, cjevovodi se mogu popraviti, produžiti i modernizirati, a kapacitet vremenom povećati. Ipak, najveća prepreka nije tehnologija nego ljudi, novac i sigurnost. Al-Rai upozorava da je veliki broj stručnjaka napustio Siriju tokom godina rata, pa bi za ovako veliki posao bilo potrebno ili vraćanje dijaspore ili angažovanje međunarodnih kadrova.
