U potezu koji je munjevito odjeknuo političkim i energetskim krugovima Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH je na hitnoj telefonskoj sjednici dalo konačnu saglasnost na prijedlog sporazuma o Južnoj interkonekciji. Ova odluka, donesena istog dana nakon što je Vijeće ministara BiH ekspresno usvojilo isti prijedlog, otvara vrata za potpisivanje strateškog energetskog dokumenta između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Historijski trenutak i strateški ciljevi
Potpisivanje ovog sporazuma očekuje se već danas u Dubrovniku, na marginama prestižnog samita “Inicijativa tri mora”. Delegacije će predvoditi predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i premijer Hrvatske Andrej Plenković, čime će se formalizirati dogovor postignut tek jučer. Riječ je o kapitalnom projektu koji ima za cilj redefiniranje energetske budućnosti Federacije BiH, ali i šireg regiona.
Srž ovog strateškog projekta leži u izgradnji novog plinovoda na vitalnom pravcu Zagvozd – Posušje – Novi Travnik/Travnik, s ključnim odvojkom prema Mostaru. Glavni i nedvosmisleni ciljevi su diversifikacija pravaca i izvora snabdijevanja prirodnim gasom. Trenutna energetska zavisnost i geopolitički rizici čine ovaj projekat imperativom za jačanje energetske sigurnosti Federacije BiH, osiguravajući stabilniji i pouzdaniji dotok gasa za domaćinstva i industriju.
Izazovi i politički vrtlog
Iako je energetska potreba jasna, put do ove saglasnosti bio je turbulentan i kompleksan. Ono što je prvobitno zamišljeno kao rutinski infrastrukturni projekat, koji je trebala voditi domaća kompanija BH-Gas, ubrzo je preraslo u izrazito osjetljivo političko pitanje. Različiti interesi i političke opstrukcije godinama su kočili napredak, pretvarajući tehničko rješenje u poligon za politička nadmetanja.
Jedno od najtvrdokornijih otvorenih pitanja koje i dalje visi u zraku jeste status državne imovine. Trasa plinovoda, naime, mora prolaziti kroz zemljište čiji je pravni status predmet dugogodišnjih sporenja. Na snazi su i dalje zabrane raspolaganja državnom imovinom dok se ne postigne konačan dogovor na državnom nivou. Ovaj segment predstavlja ozbiljan izazov za efikasnu i pravovremenu realizaciju projekta, jer bez riješenog statusa imovine, konkretni građevinski radovi mogu biti značajno usporeni ili čak zaustavljeni.
Ambicije i buduća energetska slika
Unatoč preprekama, dinamika je jasna: izgradnja glavnog plinovoda planirana je do 2028. godine. Međutim, vizija Južne interkonekcije ide daleko dalje od samog transporta gasa. U narednih sedam godina nakon završetka plinovoda, planirana je i izgradnja tri ključne plinske elektrane. Ove elektrane, koje bi trebale biti locirane u Kaknju, Mostaru i Tuzli, predstavljaju dodatni stub za jačanje ukupnog energetskog sistema Bosne i Hercegovine. One ne samo da bi osigurale dodatnu proizvodnju električne energije, već bi i doprinijele stabilizaciji mreže i smanjenju emisija, u skladu sa evropskim energetskim trendovima.
Ovaj sporazum stoga nije samo tehnički dokument, već simbol diplomatskih napora i nužnog kompromisa u cilju osiguravanja dugoročne energetske stabilnosti i razvoja. Njegova realizacija zahtijevaće kontinuiranu političku volju i efikasnu koordinaciju između svih nivoa vlasti kako bi se prevazišli preostali izazovi, posebno oni vezani za imovinsko-pravne odnose.
