Svaki 3. maj u Sarajevu ponovo otvara bolne stranice novije historije Bosne i Hercegovine, a u centru pažnje je ulica Hamdije Kreševljakovića, nekadašnja Dobrovoljačka. Mjesto je to gdje se, tradicionalno, spajaju i razilaze dva fundamentalno različita narativa o ratnim događajima iz 1992. godine. I ove godine, u specifičnoj atmosferi visokih tenzija i strogih sigurnosnih mjera, obilježen je ovaj datum, koji za jedne simbolizira herojstvo odbrane grada, a za druge stradanje nedužnih.
Sarajevski narativ: Sjećanje na heroje odbrane
Jutarnji sati 3. maja svjedočili su okupljanju pripadnika i članova Udruženja “Zelene beretke”, zajedno sa građanima Sarajeva, u blizini mosta na Drveniji. Njihov cilj je jasan i nepromijenjen godinama: odati počast poginulim saborcima i svim herojima koji su položili živote za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine u presudnim danima agresije. Polaganje cvijeća i emotivno prisjećanje na žrtve postali su neizostavan dio ovog tradicionalnog događaja. Među prisutnima je bio i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, Omer Osmanović, čije prisustvo dodatno naglašava institucionalnu podršku ovom sjećanju.
Događaji iz maja 1992. godine, posebno oni od 2. i 3. maja, smatraju se ključnim za odbranu glavnog grada. Upravo u tom periodu, snage JNA su pokušale da zauzmu vitalne tačke grada, ali su im se suprotstavile snage Teritorijalne odbrane RBiH i “Zelene beretke”, čime je spriječen pad Sarajeva. Za mnoge Sarajlije i patriote BiH, Dobrovoljačka ulica je simbol uspješne odbrane i otpora. “Ovdje se sjećamo onih koji su dali sve, koji su stali pred agresora i sačuvali ovaj grad,” često se čuje među okupljenima, naglašavajući herojsku dimenziju događaja.
Kontroverzna komemoracija: JNA u fokusu
Nakon okončanja obilježavanja u organizaciji Udruženja “Zelene beretke”, uslijedio je drugi čin ovog dvostrukog sjećanja. Delegacija iz Republike Srpske se, kao i prethodnih godina, okupila u neposrednoj blizini, u ulici Hamdije Kreševljakovića (nekadašnja Dobrovoljačka), kako bi odala počast pripadnicima JNA koji su, prema njihovom tumačenju, ubijeni tokom napada na kolonu 3. maja 1992. godine. Ova komemoracija je uvijek praćena snažnim političkim porukama i različitim interpretacijama historijskih činjenica, što je često izvor latentnih tenzija.
Za predstavnike RS i srpski narod, događaj u Dobrovoljačkoj predstavlja zločin nad pripadnicima JNA koji su se povlačili iz Sarajeva. Dok bošnjačka strana tvrdi da je kolona bila legitimna vojna meta usred otvorenog rata i pokušaja deblokade grada, srpska strana insistira na tome da je riječ o napadu na nenaoružane vojnike u povlačenju. Ovi dijametralno suprotni pogledi na isti događaj jasno ilustriraju dubinu podjela i različitosti u razumijevanju rata u Bosni i Hercegovini, te predstavljaju stalni izvor političke i društvene debate.
Sigurnosni izazov i politička simbolika
Svake godine, 3. maj u Sarajevu je sigurnosni izazov. Veliki broj policijskih snaga je raspoređen na širem području Dobrovoljačke ulice kako bi osigurao da oba obilježavanja prođu mirno i bez incidenata. Prisustvo policije je krucijalno za održavanje reda, imajući u vidu osjetljivost teme i emotivni naboj koji prati svako sjećanje na ratne događaje. Očigledno je da su vlasti svjesne potencijalnih rizika i poduzimaju sve mjere kako bi spriječile bilo kakve provokacije ili sukobe.
Događaji u Dobrovoljačkoj, 32 godine nakon rata, više su od pukog sjećanja. Oni su lakmus papir za stanje društva u BiH, ogledalo neriješenih pitanja i neprevaziđenih razlika. Dok jedni vide herojsku odbranu i borbu za opstanak, drugi vide žrtve i neregularne snage. Suočavanje s ovim dijametralno suprotnim istinama, uz istovremeno osiguravanje prava na sjećanje za sve žrtve, ostaje jedan od najvećih izazova za Bosnu i Hercegovinu. Sve dok se ne postigne širi konsenzus o interpretaciji ključnih događaja, ovakva “dvostruka sjećanja” će nastaviti biti podsjetnik na kompleksnost i bolnu prošlost, ali i poziv na budućnost u kojoj se mir i suživot moraju graditi na objektivnim činjenicama i međusobnom poštovanju, ne na politici negiranja i manipulacije. Bez pravog suočavanja sa prošlošću, Bosna i Hercegovina će se i dalje nalaziti u zamci “vječnih sjećanja” koja dijele umjesto da uče.
